I'm breathing so I guess I'm still alive

ok,dobila san prijedlog da
stavin malo "jebačkih slika",kako ih
neki nazivaju,pa ka dobra vila ispunjavan želje.







i za kraj,jedna čedna.

odista,određen period nisam imala potrebu
da napišem ni slovce svojih misli negdi.
Pomno sam ih čuvala,spremala u kutijice sjećanja,
otvarajući ih opet iznova sa razdraganošću djevojčice.

Lip je osjećaj,da.
Uvik su me ka malu uvjeravali
da posli kiše uvik ide sunce.
Ili je možda ponekad i obrnuto?

Neznam...ta druga verzija mi se trenutno
vrti po glavi,poput dosadne muhe.

Možda previše analiziram stvari?
Zapetljavam se u vlastite misli i osjećaje.
A uvijek se borih protiv toga.

Moglo bi se reć da san sumnjičava.
Pretjerano sumnjičava. Možda,ali ipak,
iman itekako dobru pozadinu za pribojavat se.

Iskustvo je pola percepcije.

With your feet in the air and your head on the ground
Try this trick and spin it, yeah
Your head will collapse
But there's nothing in it
And you'll ask yourself

Where is my mind...

Osjećan se tako jadno.

Isprazno.


Osamljeno.

Već par dana radin na jednon odista
zahtjevnon zadatku. Pokušavan napisat post.
Uuuu,posla. Pokušavah,dan za danon
{ne,ja iman život,al pokušavan zvučat pokajano}
no jedini rezultat bješe buljenje kroz prozor.

Da,nebo ovih dana je stvarno senzacionalno. Pih.

Svaki novi dan donosi mi nekakvu inovaciju,

{inovacija među..detrdžentima? Ulošcima?
Slanin jabukama? Čime?! Zaboravih reklamu.}




a opet,kad sve to zbrojin,
oscilacija oko pozitivne nule ostaje.

Na trenutke sumnjan u jednu veeeliku
konspiraciju koja okružuje moju nadasve
slojevitu pojavu,okupiranu različitin brigama.

Prije nego ikome padne napamet nekakva
nonsensna ideja da postajen paranoična,
krećen u obranu same sebe,jer mi to riješenje
i nije nekakva očaravajuća opcija.

Pojavi se pozitivna osoba,
baš me uveseli,ali kako to već
partikularno kod mene ide, razvijan
vjerojatno krivu percepciju pa će mi se
posli romantično i nenadano to vratit u glavu.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

inače,zašto služe znakovi?
Oni na ulici? Nekako nikad nisan imala
dojam da nečemu služe,osin da upotpune
prazan prostor uz sumorne linije asfalta.



E,pa kad vas zaključa negdi zbog znakova,
i onda preskačete nazubljenu ogradu i zapnete
u najdražin rebatinkama,dok se jedna vaša prija
u slow motion filmu baca pod auto da spasi svoj
prahistorijski mobitel,a druga histerično skriči grleći
stup uz konstantaciju da ona jednostavno NE može doli...

šta napravit?

Pa logično,stat sa strane i varit,
bar dok van glupa muha ne uleti u oko
i doživi frontalni sudar s vašon lećon.



I tako. Odoh pod tuš. Hladit glavu.
Ajbok.

Postala san neredovita u ovon sportu,znan.
Al gledajući realno,izuzevši promatranja iritatntnih
pojedinaca u svakodnevnoj okolici,nekog kontinuiteta
i nema. Sve oscilira, od vrimena koje me ubija u pojam jer
ujutro sja sunce,a sad je puno oblaka,pa do mog raspoloženja
koje se proteže od skakanja po hodniku u ekstatičnon raspoloženju
pa do stanja naglo pobuđenog nagona za kritiziranjen svega,pa i čipsa sa stola.

Šta ima od svježih zbivanja? Slavila san rođendan ovaj vikend.
Klasično pitanje koje me progonilo je bilo kako postić atmosferu koja će svih ujedinit.

Poput arapskih emirata,znate.

Malo ukočena atmosfera ka klasičan početak,
pretvorila se u eksanje tekile u isključivo moju čast
prva pijanstva nekih prijatelja, te naravno,neizostavno povraćanje.

I plesanje na "štiklu". Kad parodiramo,radimo to stručno.

Sve u svemu,svi su iskazali zadovoljstvo provodon,
pa smatran taj događaj uspješno izvedenin.

Daaa,a pokloni?
Drukčiji od uobičajenih.
Istaknit ću dva koja su
me baš zaintrigirala. Knjiga
proricanja(uživljenica san,inače)
i voodoo lutkica. E,pa nek' se neko igra samnon.

Posebnih zanimljivosti nažalost i nema,
aludiran na svakodnevne događaje. Izuzevši
da,kad zaspen,iman morbidne snove lascivne prirode.

Još malo pa praznici..iščekivanje istih me ubija,no dobro,
sweet suffering je ionako jedan od uobičajenih principa života.

Gotovo,počinjen generalizirat,kupin se.

pas mater. Al stvarno.
Već treći put počinjen ispočetka
pisat ovaj post,jerbo moj net svako
malo rikne,a komp mi,u svojoj geniijalnosti,
ne reagira na "save document" koji klikan.

Dakle,once again.
Zadnja dva dana izbivah s
teritorija našeg divnog grada,
pa se vratih iz druženja s drugon
ekipon i sa mason slika večeri.

Dakle,krenimo.

prva osoba koja je stala pred moj
objektiv bia je,naravno,moj dragi prijatelj.


neki se nisu dali slikavat,al me nisu spriječili.


jutarnja kava...i mutnost nije slučajnost.



no dobro,popodne izostavljamo,khm,
i idemo na groznicu subotnje večeri.
neki su oslipili,ne mojon krivicon,naravno..=)



neki su i likovali,na primjer,



dok su imali vrimena,naravno.



nisan mogla propustit priliku da ga razuvjerin.Ha!


a i da slikan par. Unatoč različitin reakcijama.


e,ove se žene bojin,ne ostavlja me se. =|


neki stavljaju dupe u prvi plan,al neka ih.


u ugodnon san društvu,


al' neman više snage za aparat.


imaš kunu? Ovaj...


you don't see me at all!


di god i kad god...gaće se uvik isto skidaju.




dalje nećemo,
nemoralne sadržaje
ostavljan samo sebi.

Nja nja!!

{stvarno se izmučih s ovin poston,
ko to ne bude zna cijenit mrtav je.}

Pošto nisan bila u mogućnosti
da napišen post na Valentinovo,
pišen ga u zakašnjenju,točnije,prepisujen.

Ljubav je posvuda oko nas. Sve je idilično,parovi zaljubljeno guguću
dok zagrljeni hodaju ulicama,zaklinju se na vječnu ljubav. Svi izlozi su
puni srdašaca,crvenih ruža i plišanih igračaka poput febelog Amora.
Dok zaljubljenici sretno ostavljaju novac,uvjereni da je to sa svrhom
i razlogom, njihove ih "srodne duše" čekaju ispred prodavaonice promatrajući
izazovno privlačne predstavnike suprotnog spola. Trgovci,pak,zadovoljno trljaju
ruke,spremajući poklon za oltar svom božanstvu,pojedincu koji se sjetio da se i
ljubav može unovčiti i komercijalizirati. Valentinovo.
"Oh,tako te volim,dragi moj,da ti to samo danas mogu pokazati."
Jednostavna je riječ ljubav na taj dan-sastoji se od pet slova,dva samoglasnika,
tri suglasnika i dvije budale.
Ljubav je relativan pojam,ako mene pitate. Postoji toliko izjava o njoj!
"ljubav je seksualno uzbuđenje mladih,navika odraslih,i međusobna ovisnost starih.",
smatra Ciardi. "Ljubav je biti kreten s nekim", utvrđuje Teste,i čini se da u tome ima
najviše istine. Pomuti ti razum,osjećaji podivljaju...
Ostaju najčešće sjećanja,bolne uspomene,izbrisani osmijesi.
Je li to zaista neophodno? Može li trajati...vjećno?
To bi bila prava ljubav,poput one iz meksičkih sapunica. Samo uz manju dozu patetike,naravno.
Dobro uvijek pobjeđuje zlo,i nakon brojnih laži,spletki i intriga ostaju samo čisti osjećaji.
Vjerujem li u pravu ljubav? Požrtvovnu,iskrenu,duboku,čistu?
Naravno. No,svijet je plastično mjesto bez imalo morala i odanosti,
gdje je istinski osjećaj postao prava rijetkost...



a sad nevezano za temu,
iman bolestan osjećaj da će
mi se sutra dogodit nešto.
Preciznije,da ću umrit.
Oh,well.

Time shall tell.

Woohoo,današnji dan je ispa jebeno dobar.
Stara mi bila u školi,prezadovoljna.
Nisan ni to dosad doživila! :D
Enivej,nema trenutno nekih prebitnih novosti
pa ću zalitat jednu pričicu.


Nije se osjećala loše tog jutra,dapače.
Bila je vesela,skakutala je okolo,veselila
se i više nego inače,...

a onda odjednon zastane.

Neko je pritisnia pause
na njenon osobnon video rekorderu.
Iako, ona je sebe u cijelosti smatrala istim.

Pogledala je u nebo,i odjednon joj se stvori prizor
večeri kasnog ljeta. Čudno,promisli ona,no nastavi
promatrati nebo. Tad osjeti sitne kapljice kako padaju na nju.

Čuje veseli smijeh u pozadini,
shvaća,i sama je ozarena dok trči
sa džemperom preko glave da ne pokisne. Previše.

Pogleda sa strane i vidi njega.
On se isto smije,sa jaknon na glavi.

Ona žuri doma,te stiže pokisla,
no samo iz vani. Duša joj cvjeta.
Penje se na kat,stare stepenice škripe,
no ona upija svaki zvuk,miris,detalj...
ne želi propustiti ni sitnicu.

Sjeda na terasu,gleda nebo koje je,
odjednom,obasuto zvijezdama,i čini joj
se da jedna pada. Da,pada!
Brzo,zaželi želju!

Zagledana u nebo,osjeća kako je neko vuče.
Film se nastavlja,play je opet pritisnut.

No,...taj dio video
vrpce je ostao obilježen,
spreman da se vrti ponovo i ponovo.


p.s.Cicijo,evo,svečano obećajen
da jebačkih sličica neće izostat.




=)

Volin strast. Mrzin konzervativnost.
Volin uzbuđenje. Mrzin kontinuiranost.
Volin adrenalin. Mrzin dosadu.
Volin odigrat krivu kartu. Mrzin proračunatost.
Volin muziku. Mrzin neugodnu šutnju.
Volin čokoladu sa lješnjacima. Mrzin mandulat.
Volin vatru. Mrzin kad jako puše.
Volin misec i zvizde. Mrzin patetiku oko toga.
Volin društvo. Mrzin prisilna druženja.
Volin samoću. Mrzin asocijalnost.
Volin puding. Mrzin slatko vrhnje.
Volin noćno kupanje. Mrzin prepune plaže.
Volin psihologiju. Mrzin lažne pokušaje.
Volin intuiciju. Mrzin kad se loše stvari dogode.
Volin zabavu. Mrzin bezuspjele provode.
Volin svoje Operil kapi. Mrzin prehlade.
Volin osmijehe. Iskrene. Mrzin namještenost.
Volin metalni nakit. Mrzin onaj plastični kričavi nakit.
Volin šetat po kiši. Mrzin kad mi pukne kišobran.
Volin ležat na travi u parku. Mrzin kad je trava mokra.
Volin izazivat male nevolje. Mrzin kad ispadnu veće.
Volin iskrenost. Mrzin laži.

Whenever I'm alone with you,you make me feel like I'm whole again.

I ne pitajte čemu ovaj kraj. Nezna ni ja.


=l

ok,mislin da san nabavila svu
potrebnu inspiraciju za kojon san
slinila do prije dan,dva,pokušavajući napisat nešto.

Dakle,sinoć san bila na domu opet,
povodon rođendana koje su slavile Ida i Bruna.
Svi su odlepršali gore oko 7 ipo,a viki,matea i ja smo
se ukazale tek oko 8 i kvarat,8 ipo,čini mi se, jerbo smo
putren svratile do jednog mista,koje sad nije bitno za priču.

Enivej,došle gore,masa ljudi,nekih manje dragih,
nekih više,sve u svemu,dosta ugodna atmosfera.

Prvi dio večeri smo se smijali ka najveći pijani kreteni,
a izuzevši Viki niko od nas nije pia baš puno,svako zbog
svojih razloga. Ja iman čvrsti razlog!

Uglavnon,masovna cirkulacija pučanstva,
Viki me svako malo žica da idemo pišat,
ja se ogledavan okolo i tražin zanimljive...

i onda ih uočin.

Maše mi i smješka se. Ooook.
Nastojin fokusirat pogled negdi,
kad se odjednon stvori isprid mene.
Khm. Počnemo pričat,smješka se opet,
a Matea me gnječi jednako ka ja nju
kad su se pojavili kolačići.

(op.a.,to je nadimak jednon liku)

Viki u ton periodu baulja okolo povlačeći Milija
i Đudera za lanac/šal,dok je oni preneraženo gledaju,
te mi koja 4 puta uvaljuje jezik u usta.

Hi-hi.

Odlazin sad malo do punk-ska đubreta,
koje opet izvodi gluposti pod moton da će joj
to omogućit bolji provod. Neće.

Nezna za sebe,smantana,a mene
vata agresivnost pa je mlatin upaljačen po glavi.

Kad opet,neko me smiruje.
Osmijeh.

Jebemu,a tribala san čekat.
Jebat ga.

Mislin,bi.

No dobro, ima vrimena.
All we need is just a little patience.

{jebali te gnjusi,da te jebali gnjusi}